1Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
2Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
3Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
4Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
5Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
6Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
7Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
8Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
9Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
10zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
11Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
12A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
13Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
14Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
15Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
16kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
17kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
18Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
19Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
20da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
21da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
22kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
23Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
24Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
25U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
26Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
27ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
28Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.