1Jefrem se hrani vetrom, i ide za ustokom; svaki dan množi laž i pogibao; i hvataju veru s Asircem i nose ulje u Misir.
2I s Judom ima Gospod parbu i pohodiće Jakova prema putevima njegovim, platiće mu po delima njegovim.
3U utrobi uhvati za petu brata svog, i u sili svojoj bori se s Bogom;
4Bori se s anđelom, i nadjača; plaka, i moli Mu se; nađe Ga u Vetilju, i onde govori s nama.
5Ali je Gospod Bog nad vojskama, Gospod mu je spomen.
6Ti dakle obrati se k Bogu svom, čuvaj milost i pravdu, i uzdaj se vazda u Boga svog.
7Trgovac je Jefrem, u ruci su mu merila lažna, milo mu je da čini krivo.
8I govori Jefrem: Baš se obogatih, stekoh blago, ni u kome trudu mom neće mi naći nepravde koja bi bila greh.
9A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje misirske, još ću ti dati da sediš u šatorima kao o praznicima.
10I govoriću preko proroka, i umnožiću utvare, i davaću priču preko proroka.
11Doista je Galad bezakonje, postaše sama taština; u Galgalu prinose junce na žrtvu, i oltari su im kao gomile kamenja po brazdama na njivi mojoj.
12I Jakov pobeže u zemlju sirsku, i Izrailj služi za ženu, i za ženu čuva ovce.
13I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira, i prorokom čuva ga.
14Jefrem Ga ljuto razgnevi; zato će ostaviti na njemu krv njegovu, i vratiće mu sramotu njegovu Gospod njegov.