Luki 14

¹Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.

²Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest.

³Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?”

⁴A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti.

⁵A njima reče: “Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?”

⁶I ne mogoše mu na to odgovoriti.

⁷Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

⁸“Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe,

⁹te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.

¹⁰Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,

¹¹jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

¹²A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.

¹³Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.

¹⁴Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.”

¹⁵Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: “Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!”

¹⁶A on mu reče: “Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge.

¹⁷I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!'

¹⁸A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.'

¹⁹Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.'

²⁰Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'”

²¹“Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'

²²I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.'

²³Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.'

²⁴A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.”

²⁵S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:

²⁶“Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!

²⁷I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!”

²⁸“Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti:

²⁹da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide:

³⁰'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!'

³¹Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?

³²Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.”

³³“Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.”

³⁴“Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?

³⁵Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!”